Ekaterina Panfilova je ruska arhitektica i dizajnerica koja je jednog dana odlučila promijeniti svoj način života i posvetila se samo onome što voli – ilustriranju i pisanju za djecu te u tome i uživa. 

 To ju je i dovelo na Sajam dječje knjige u Šibeniku koji već jedanaest godina organizira Hrvatska dječja knjiga u suradnji s partnerima Međunarodnim dječjim festivalom u Šibeniku, Gradskom knjižnicom „Juraj Šižgorić“, Šibenskim kazalištem, Gradom Šibenikom, Ministarstvom kulture i Hrvatskom gospodarskom komorom.

Ekaterina je prvi put posjetila Hrvatsku te se oduševila Šibenikom. Imala je samostalnu izložbu u Gradskoj knjižnici „Juraj Šižgorić“ i zabavne radionice s djecom. Svakako će i sljedeće godine ponovno doći u Šibenik kao što se prošlogodišnji gost Sajma, katalonski ilustrator Ignasi Blanch, koji se zaljubio u Šibenik, ponovno vratio i ove godine. 

Zamolili smo Ekaterinu da s našim čitateljima podijeli svoju lijepu životnu priču.

Rođena sam u malom gradu, daleko na sjeveru Rusije. Ime mog grada je Murmansk i zapravo je jako neobičan. Imamo polarni dan i polarnu noć s polarnim svjetlom. Priroda oko nas je prekrasna.

Od djetinjstva sam voljela crtati. Zamišljala sam kako ću jednog dana biti slikarica i da ću raditi knjige za djecu i animirane filmove.
Uvijek sam nešto crtala.
Naravno, kao djevojčica posebno sam voljela crtati princeze i konje.

Završila sam arhitekturu na Novgorodskom sveučilištu.
Novgorod je jako star grad u središnjoj Rusiji s dugom povijesti i predivnim crkvama.

Nakon fakulteta vratila sam se u Murmansk te počela raditi kao arhitektica i dizajnerica.
Prvo sam radila tri godine u jednom arhitektonskom studiju, a nakon toga sam otvorila zajedno s prijateljem vlastiti studio.
Radila sam deset godina te sam u jednom trenutku shvatila da nemam dovoljno vremena da ostvarim vlastite snove jer sam samo pomagala svojim klijentima u ostvarenju njihovih snova.

Odlučila sam jednostavno prekinuti s tim poslom i putovati svijetom zajedno sa svojim suprugom Denisom Zagoreom.

Pokušala sam raditi kao ilustrator preko interneta. To baš nije bilo lako, ali nakon dvije godine sve je nekako krenulo, naročito kad smo skupili dovoljno novca te započeli naše jedanaestomjesečno putovanje.

Bili smo u Norveškoj, Finskoj, Danskoj, Njemačkoj, Češkoj, Austriji, Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu, Maroku, Brazilu, Argentini, Čileu, Peruu, Boliviji, Indiji, Tajlandu, Kini, Laosu, Mongoliji.

Proputovali smo autostopirajući i čitavu Rusiju – od Bajkalskog jezera do našeg Murmanska.

Putujući, crtala sam sve više. Radila sam i stripove o putnicima s naprtnjačama u svakoj zemlji u kojoj sam se našla.

To je bilo nevjerojatno iskustvo. I bilo je jako uzbudljivo.
Imam pet dnevnika putovanja i mnogo ideja za cijelu knjigu.

Najteže mi je bilo kad sam se vratila kući.
Imala sam želju da radim kao ilustrator i u početku je bilo jako, jako teško. Nisam imala baš puno klijenata, ali sam imala tako puno ideja.

Odlučila sam ilustrirati svoju vlastitu bajku o malom plavom helikopteru i pisati priče za djecu.

Počela sam raditi kao profesorica u umjetničkoj školi za djevojke. Istovremeno sam održavala radionice s djecom u knjižnicama, školama i bolnicama.
Najdraže i najzabavnije mi je bilo stvarati priče s djecom.

Otvorenje samostalne izložbe imala sam u Gradskoj knjižnici u Murmansku 11. lipnja 2017.

Sad pregovaramo o oslikavanju zidova knjižnice.

Prošle sam godine počela posjećivati sajmove knjiga u Rusiji i u ostalim zemljama.

Na Sajmu dječje knjige u Bologni upoznala sam Kašmira i Andreu, vlasnike hrvatskih nakladničkih kuća Dječja knjiga i Kašmir promet, a koji su mi i objavili prvu slikovnicu. Slikovnicu o malim patuljcima.

Pozvali su me u Šibenik na Sajam dječje knjige koji se održava u sklopu Međunarodnog dječjeg festivala u Šibeniku.

To je bilo prekrasno iskustvo.

Toliko je kreativnosti, umjetnosti, prijateljstva i čiste ljubavi prema djeci na tim radionicama. Nikad prije takvo što nisam vidjela. Bilo je prekrasno.

Imala sam lijepo otvorenje samostalne izložbe u Gradskoj knjižnici „Juraj Žižgorić“ u Šibeniku i dvije radionice s djecom. Bilo je izuzetno zanimljivo.

Djeca su napravila odlične priče. Jedna od njih je bila o maloj vjeverici koja je čekala autobus i bijeli helikopter koji je strahovao da se ne zaprlja.

Maštam o tome kako bi bilo dobro da djeca iz Murmanska sljedeće godine sudjeluju u radionicama u Šibeniku.

I jako mi se sviđa što po cijelom Šibeniku vise zastavice koje su oslikala djeca.

Nadam se da će se ta lijepa suradnja s Dječjom knjigom, Sajmom dječje knjige i Međunarodnim dječjim festivalom u Šibeniku nastaviti i u budućnosti.